Malo je pjesnika kakav je bio Antonen Arto, utemeljitelj takozvanog okrutnog pozorišta. Štaviše, on je jedinstven. Razočaran Evropom, bježeći na kraj svijeta, našao se u narodu meksičkih Indijanaca u planinskoj zabiti, među Taraumarama, koji obožavaju sunce i upražnjavaju čuveni obred sa pejotlom, halucinantnom drogom iz kaktusa. Ovo su Artoovi autentični otkrivalački zapisi o ritualima Taraumara, o njihovom životu i opstanku. „Zemlja Taraumara“, piše Arto, „obiluje znakovima, formama, prirodnim skulpturama, koje ne izgledaju kao da su nastale slučajno, nego kao da su bogovi, čiji se tragovi ovde sreću na svakom koraku, htjeli da nagoveste svoju silu u tim neobičnim belezima.“ Ova knjiga nam dočarava drukčije i dalekosežnije mogućnosti etnologije i folkloristike, a iz kojih nije isključena poezija, pa čak ni svojevrsna književna dramatika.