Svaki put kad sam pisao novu knjigu, bio sam suočen sa gubicima, bolestima ili smrtnim situacijama. Zahvaljujući svojim istraživanjima, shvatio sam da je gubitak, ukoliko se prema njemu pravilno postavimo, jedan od najboljih lijekova za dušu, da je to zapravo žrtva, samo prinudna. Ukoliko je podnesemo bez ljutnji i žaljenja, tada se ona izjednačava sa dobrovoljnom. U toku pisanja knjige s Višeg plana su mi pomagali da prinesem unutrašnju žrtvu, kako bi u duši bilo više ljubavi i kako bi nova knjiga bila čistija. Jer, ako se knjiga zove „Vaspitavanje roditelja“, tada je žrtva obavezna. Priroda nam zato i daje mogućnost da imamo djecu kako bismo naučili da pružamo ljubav i da se žrtvujemo. Ljubav, iskrenost, briga, požrtvovanost i saosjećajnost kvaliteti su koje dijete treba da stiče od najranije dobi. U suprotnom, ono neće moći da zasnuje porodicu i razvije društveno mišljenje. Kroz ljubav i duševnu toplinu odvija se najvažniji proces učenja.