Umjetnički najuspeliji i misaono najdublji, treći dio Vremena smrti, smješten je u Valjevsku ratnu bolnicu, simbol ljudske požrtvovanosti, humanosti i agonije tokom Prvog svetskog rata i glavni centar za prijem srpskih vojnika, ranjenika i velikog broja izbjeglica i zarobljenika, koji su zbog loših higijenskih uslova u bolnici oboljeli od epidemije pegavog tifusa, ali u kojoj su se čudesnim spletom okolnosti i sudbine dogodile i neke od najnevjerovatnijih i najtragičnijih ljubavnih u priča savremenoj srpskoj književnosti. „Ovaj roman – ne bojim se jakih reči – uzvišeni je primer i umjetničkog umeća, i istorijskog osjećanja, i ličnog poštenja. Ep o Srpskom ratu 1914, uprkos obimnoj i serioznoj dokumetaciji, u prvom redu je magijsko vaskrsenje jednog doba njim samim. Srpski rat postao je, na tlu mape Srbije, Svetski rat, a njegova tragedija, tragedija humaniteta.“ Borislav Pekić