"Najdirljiviji roman Zejdi Smit ove decenije, koji se oštro fokusira na njenu omiljenu temu: borbu da se zasebne niti iskustva spletu u koherentnu priču o samom sebi… Dok knjiga odmiče, Smit prepliće poglavlja smještena u sadašnjosti sa onima koja se bave sjećanjima na koledž, na dom, na Trejsi. To je graciozna tehnika, ovo metronomsko njihanje kroz vrijeme… Struktura romana djeluje kao uticaj samog sjećanja, kao što koristimo prošlost kao teg za sadašnjost.
