U dobu opsesivnog iščekivanja „lajkova“ koji nam pumpaju ego, u kome kao da smo izgubili dodir s drugim osobama, sve postaje gotovo nevažno ukoliko ne dobije potvrdu u vidu „šera“, uvjerenja da nas neko priznaje, da nam se divi, da nam kliče. Ali da li se u tome ogleda pravi uspjeh? Da li ga čovjek može postići ako jureći za slavom zaboravi na „sve ono što nije on sâm“? Paola Versari, uz iskustvo psihoterapeutkinje i perom umjetnika, oslikava aktuelnu i preovlađujuću narcisističku kulturu koja, identifikujući uspjeh s trijadom „slava–moć–novac“, naposletku pruža običnu iluziju, podmuklu varku a ne sredstvo za postizanje istinskog egzistencijalnog ostvarenja. Misli velikog austrijskog psihijatra Viktora E. Frankla, koji je preživio zatočeništvo u koncentracionom logoru i uspio da pronađe egzistencijalni smisao u mjestima bola, prožimaju ovo djelo i pomažu nam da shvatimo da je do istinskog uspjeha moguće doći samo kroz posvećivanje života zadacima i susretima s drugim osobama. Svijest o tome, priznavanje i doživljavanje istinskog uspjeha, pomažu nam da se vratimo njegovom pravom smislu. Samo nam autentični uspjeh pomaže da se otvorimo ka stvarnom životu, onom koji pruža istinsko zadovoljenje i neizbrisive radosne trenutke, bremenite značenjem koje ne zna za varke. Alfredo Altomonte