Ovo djelo, neveliko po obimu, predstavlja neku vrstu okosnice Kantovog učenja. Kant svoju etiku konstruiše služeći se srodnim idejama poput „dužnosti“, „poštovanja“, „zakona", kategoričkog nasuprot hipotetičkim imperativima, i vjerovanjem da jedinu stvar na svijetu koja je bezuslovno dobra predstavlja dobra (jer je autonomna) volja...
