Klasična knjiga mena ili Klasična knjiga promena (Jiđing ) ili Knjiga promena je od samih početaka, i na Istoku i na Zapadu, ponijela opis „tajanstvene" i „zbunjujuće" knjige. Ima istraživača koji je stavljaju isključivo u krug konfucijanskih klasičnih spisa. Činjenica da je nastajala vijekovima pre nego je konfucijanizam kao društveni fenomen i filozofski pravac zaživio dovoljan je razlog da se Klasična knjiga mena smjesti u daleko širi okvir. Uvodna napomena prevodioca Ovaj, da ga tako nazovem, uvod u srpski prevod ovog izdanja Ji Đinga ima za zadatak da čitaoca – u kratkim crtama – uvede u istorijske, filozofske i kulturološke osnove ovog izuzetnog dela. U tu svrhu sam se pozvao na određene dijelove teksta koji su mi se činili relevantnim a koji se nalaze u različitim poglavljima ove knjige, kao i na neke skorašnje recenzije, sve iz razloga dobijanja jednog sažetog pregleda koji će olakšati čitaocu razumijevanje i pojasniti osnovne principe i ideje iste. U svom uvodu, pod naslovom KORIŠĆENJE KNJIGE PROMENA, Richard Wilhelm daje podjelu na Knjigu Proročanstva i na Knjigu Mudrosti, gde navodi razloge i svrhu njenog korišćenja. U istom uvodu, pod naslovom ISTORIJA KNJIGE PROMENA, on, takođe, daje sažetu istoriju nastanka i razvoja Ji Đinga. U svom kratkom istorijatu prevoda Richard Wilhelm navodi da je prevođenje na nemački jezik trajalo deset godina i da se prvo njemačko izdanje pojavilo 1924. godine. Vrlo važnu podršku i pomoć kod prevoda R.Wilhelm je imao u svom duboko poštovanom učitelju i mudracu Lao Nai Hsuanu7, koji mu je, kako sam kaže, „otvorio misli u čuda Knjige Promena“. U uvodu u treće englesko izdanje Hellmut Wilhelm, inače sin Richarda Wilhelma, pored ostalog, objašnjava kako i zašto je došlo do podjele na tri knjige. Dok u svom predgovoru C. G. Jung, pored izuzetne makro-mikrokosmičke analize Ji Đinga, vrlo uvjerljivo prikazuje Ji Đing na delu. Ovo izdanje Ji Đinga, prevedeno i sastavljeno od strane R. Wilhelma, po mnogima je i dan-danas jedno od najmjerodavnijih. Prvo englesko izdanje pojavilo se 1950. godine u prevodu C. F. Baynessa. Bayness u svojoj uvodnoj napomeni govori o tome da je posebna želja Richarda Wilhelma bila da se knjiga prevede na engleski jezik, kako bi bila dostupna što većem broju čitalaca. On takođe navodi kako ga je, tokom njegovih studija Analitičke psihologije u Cirihu, Carl G. Jung zamolio da se prihvati prevoda na engleski jezik uz superviziju Richarda Wilhelma. Nažalost, prerana smrt R. Wilhelma (1930) i drugi svjetski rat učinili su da se ovo englesko izdanje pojavi tek dvadeset šest godina posle nemačkog. Ovaj srpski prevod Ji Đinga baziran je na trećem engleskom izdanju (1968), dok je u određenim spornim situacijama korišćen i R. Wilhelmov njemački prevod. Kao u engleskom prevodu, tako i ovde u srpskom, fusnote koje nisu u zagradama su R. Wilhelma, C. G. Junga (Predgovor) i H. Wilhelma (Uvod u treće izdanje), dok su fusnote u pravougaonim zagradama C. F. Baynessa, fusnote u velikim zagradama su prevodioca na srpski jezik. Ivan Dunjić
