Maks Ruket i njegovo djelo predstavljaju izvrstan primjer raskola između književnosti u modi i ukorijenjene književnosti. To su dva jasno razgraničena područja: knjige koje se iscrpljuju u naporu da odišu dahom vremena, i knjige koje se, poput izvora obraslog korovom, napajaju na osnovnim problemima ljudske sudbine: biću, vremenu, djetinjstvu, ukusu večnosti, smrti.
