Emil Sioran, jedan od najznačajnijih filozofa i esejista XX vijeka, čuven je po svom duboko pesimističkom i fatalističkom poimanju svijeta. Iako se uporno trudio da ostane izvan društvenih tokova, odbijajući većinu zahtjeva za intervjue, kao i brojne nagrade, rijetki su oni koji su tako duboko i analitično promišljali to isto društvo, čovjekovu egzistenciju i duh tadašnjeg vremena. Zajedno sa svojom ženom živio je u potpunoj izolaciji u Latinskoj četvrti u Parizu, zauzevši tako, u odnosu na svijet, onu distancu koja je neophodna da bi se taj svijet istinski sagledao. Mračan pogled skeptika na paradoks našeg postojanja može se svesti na ovu njegovu misao: Svi smo mi na dnu pakla čiji je svaki trenutak pravo čudo. Ova knjiga predstavlja zbirku šest Sioranovih eseja: „Zli demijurg”, „Novi bogovi”, „Paleontologija”, „Susreti sa samoubistvom”, „Neoslobođeno” i „Zadavljene misli”. Tekstovi su različiti po svojoj formi i dužini, ali suštinski ujedinjeni u temama koje su tradicionalno okupirale autora – smrt, bog, dobro i zlo, ljudske slabosti, strah, apsurd i očaj postojanja. Uz izvanredan prevod Mire Vuković i pogovor Milovana Danojlića, čitaoci sada mogu da uživaju u novom, prerađenom izdanju ovog Sioranovog djela. * * * Teško je, nemoguće je povjerovati da je dobri bog, „Otac”, mogao da bude upleten u bruku stvaranja. Sve upućuje na to da on u tome nije imao nikakvog udjela, da je posredi djelo nekog bezobzirnog, pokvarenog boga. Dobrota ne stvara: nedostaje joj mašta, a mašta je potrebna da bi se sklepao kakav-takav svijet. Čin, ili djelo, ili svijet, mogu u najbolju ruku da proiziđu iz mješavine dobra i zla. Pođemo li od našeg svijeta, mnogo nam je lakše u svakom slučaju da zamislimo nekog sumnjivog, nego nekog pristojnog boga.
