Ovaj naročiti ći gong (nej=unutrašnji, đin=sila, ći=vitalna energija, gong=postignuće prakse) razvili su šaolinski monasi radi njegovanja unutrašnje vitalne energije, a na Zapad ga je, sredinom osamdesetih, donio veliki učitelj L. Đ. Peng iz Kine. Radi se o drevnoj i veoma cijenjenoj kineskoj disciplini, dobro poznatoj među poklonicima borilačkih vještina i specijalistima za tradicionalnu kinesku medicinu. Tajna tradicija o kojoj je riječ, osposobljava praktičara da istovremeno prenosi i upija ći energiju, što je od najveće važnosti za one koji su posvećeni sticanju lične moći i izučavanju iscjeljujućih vidova ove vještine.
