Na stranicama ove knjige Miloš Latinović ostaje u svijetu umjetnosti i teatra, s tim što ovog puta pripoveda o sudbinama junaka koji su živjeli u različitim epohama i na različitim prostorima. Njihove borbe su iste – svi oni nastoje da pronađu smisao sopstvene egzistencije. Tako nas autor podsjeća na to da u okviru stvarnosti postoji i jedna nepromenljivost, a to je vremenska cikličnost. Strast prema pozorištu i večnom Šekspiru, mogućnost da se umjetnost razume kao jedino zadovoljstvo u svijetu koji nam je dat, kontrapuntski odnos glasova junaka koji se sjedinjuju kad god junaci promišljaju o umjetnosti, a onda razmimoilaze u tišini njihovih unutrašnjih konflikata, predstavljaju uporišne tačke romana. Sukob između prošlog i sadašnjeg, želja i mogućnosti, razuma i strasti razrešava se saznanjem da će sve na ovom svijetu jednom proći osim tragova ljudskog duha odjenutih u ruho umjetnosti.