U ovoj zanosnoj, duhovitoj i tananoj studiji o savremenim međuljudskim odnosima, Benkova opovrgava predrasude o neurotičnoj neudatoj ženi, zašloj u tridesete godine života. Ona je u svojoj knjizi spojila jezgrovitost kratke priče i širinu zahvata likova karakterističnu za roman. Melisa Benk je u stanju da samo u jednoj rečenici savršeno dočara ljudsku usamljenost. Narator je žena koja, nalazeći se u neuobičajenim porodičnim, poslovnim i emotivinim odnosima, pokušava da odgovori na uvijek (posebno danas) aktuelna pitanja; da li je usamljena žena sama, šta je ljubav i gdje se nalazi, da li ona lovi nas ili smo mi, pak, ti koji su u vječnom lovu na nju? Pripovjedač je u neprekidnom lovu na pravog muškarca; posle povratka iz lova uvijek shvati da vrijednost plena ne zaslužuje vrednost lovca i da ju je taj plen opet natjerao da se osjeti kao lovokradica. "Kirkas Rivjuz" kaže da ova knjiga zaslužuje hepiend. Srećnog kraja nema jer junakinja svoje vrijeme provodi u zagrljajima koji, kako sama kaže, podsjećaju na "surogat majke u eksperimentima s rezus majmunima".