Šamanizam je pored istorije religije i joge, treće veliko područje Elijadeovih istraživanja. Rezultat toga je prvi i do sada jedini sintetički prikaz toga fenomena u svjetskim razmerama. Šamanizam se temelji na psihofizičkom dualizmu, na shvatanju da duša može za izvjesno vrijeme da napusti tijelo a da se to ne odrazi fatalno na ljudsku jedinku. S druge strane, šamanizam podrazumijeva rascjep u krilu svetoga, što znači, uz dobre, pojavu i zlih duhova a time i potrebu da se zajednica zaštiti od njih. Šaman je taj koji kroz vrlo složenu i tešku inicijaciju stiče dar i vještinu,dovoljno efikasnu, da zajednicu kojoj pripada štiti od svih zala. On nije sveštenik u pravom smislu riječi, kao što ni šamanizam nije poseban oblik religije; da to jeste onda bi ovaj svuda gdje se sreće (a sreće se na svim kontinentima) nosio sa sobom istu sliku svijeta, što nije slučaj.