Jedna dimenzija istorije me već nekoliko godina sve više privlači: dimenzija imaginarnog. Utoliko je preče definisati je, što je po prirodi neodređena. Pokušaću da to učinim putem tri tipa referenci. Prvi se odnosi na pojmove. Suviše često se imaginarno miješa s onim što označuju susjedni izrazi u okviru oblasti koje se preklapaju, ali ih treba brižljivo razdvojiti. Prije svega predstava. Ta vrlo opšta riječ obuhvata svaki mentalni prevod percipirane spoljne stvarnosti. Predstava je vezana za proces predstavljanja. Predstava jedne katedrale je pojam katedrale. Imaginarno je dio polja predstave. Ali imaginarno zauzima dio ne reprodukujućeg prevoda, niti prosto prenošenje u sliku u duhu, već sliku stvaralačku, poetsku u etimološkom smislu riječi.