Conditio humana, remek-djelo Hane Arent, jedan je od vrhunaca političke filozofije dvadesetog vijeka. Pitanje na koje Arent odgovara staro je koliko i čovjek: šta je to što čovjeka čini čovjekom? Njen odgovor, koji dolazi iz velike tradicije političke filozofije koja od Platona i Aristotela, preko Avgustina i Makijavelija, vodi do Marksa, Ničea i autora dvadesetog vijeka, usredsređuje se na pojam ljudskog djelovanja. Ono što je samo ljudsko, ono, dakle, što čoveka razlikuje od drugih živih oblika, nisu ni duša, ni svijest, ni jezik, već njegova moć da djeluje i da, djelujući, proizvodi. No, da bi svoj aktivni život (vita activa) pretočio u djelovanje, da bi uspio da proizvodi, čovjek mora da potvrdi svoje poliitčko biće. Aktivnost na način političkog bića jeste uslov mogućnosti ljudskosti (conditio humana). Zbog toga je potrebno napraviti razliku između društva i drugih oblika bivanja-zajedno, povući liniju između privatnog i javnog, ispitati po čemu se rad razlikuje od drugih aktivnosti, razlučiti proizvodnju i djelanje, te, na osnovu tog ogromnog materijala, pronaći mjesto čovjeku u savremenom svijetu. Conditio humana se čita odjednom, kao napeti roman, jer filozofski eros Hane Arent probija puteve i tamo gde se činilo da nikakvog prolaza nema, a da pritom njen jezik nije opterećen teškom filozofskom terminologijom. Odlomci koji su posvećeni savremenoj nauci istinska su posveta lucidnosti, a njeni dijalozi s velikim naučnicima-filozofima, poput Vernera Hajzenberga na primjer, u kontekstu koji je određen politikom, bacaju potpuno novo svjetlo na pojave ili pojmove o kojima gotovo da i ne razmišljamo. Hana Arent jedna je od onih autorki koje se, s protokom vremena, sve više čitaju, kao da u dvadesetom vijeku nije bila sasvim sazrela svijest o kakvoj se autorki radi. Conditio humana je knjiga s kojom se može započeti upoznavanje Hane Arent, ali je, istovremeno, to i knjiga koja možda više nego bilo koja govori o samoj autorki, o njenim opsesijama i njenim strastima, knjiga koja se, danas, ne može zaobići ako ozbiljnije želimo da nešto saznamo o sebi samima.