Vrlo je malo djela koja retrospektivno predstavljaju istoriju etnološke misli. U ovoj knjizi načinjena je sinteza istrašivanja na tom području. Indentifikovana je jasna vododelnica: posle 1930. godine etnologija mijenja svoj metod, obojenost i - udes. Ona se diferencira, profesonalizuje, postaje naučna, primijenjena... Ali prije toga postoji čitava jedna istorija ideja o promjenjivosti čovjeka u prostoru i vremenu, jedan razvoj pojma drugosti, prelazak sa egzotizma na humanizam. Čak i pre Herodota, "oca etnografije", bilo je radova etnografske vrste. Ovde je naglasak stavljen na tradicionalni sadržaj etnologije koji se, sve do skorijeg doba, odnosio prije svega na civilizacije bez pisma, jer su "napredne civilizacije" bile predmet posebnih disciplina i orijentalističkih nauka: indijanistike, sinologije.