„Najsavremeniji i ujedno vanvremenski pisac. Jarčeva planina je blistav primjer Vanovog majstorstva.“ Robert Olen Batler, dobitnik Pulicerove nagrade U jesen 1978. na porodičnom ranču na Jarčevoj planini u sjevernoj Kaliforniji jedanaestogodišnji dječak se pridružuje svom ocu, dedi i bliskom porodičnom prijatelju Tomu u godišnjem lovu na jelene. Svake jeseni ova muška družina vraća se suvom, požutelom pejzažu prošaranom hrastom, čestarom i ponekim borom, koji čuva njihovu istoriju, gde se evociraju sjećanja na indijanske pretke i razmjenjuju priče o lovačkim podvizima. Ako dječak uspije da ulovi jelena, prvi put će njegova priča postati dio porodične povijesti. Puška mu je na ramenu, prsti ga svrbe, spreman je. Kada dođu do velike gvozdene kapije kroz koju se ulazi na porodični posjed, otac će kroz optički nišan puške u daljini ugledati lovokradicu. Na svojoj vinčesterki dječak ima samo mušicu; otac mu čita misli i pruža svoju pušku da bi bolje osmotrio uljeza. Jednostavan čin prouzrokovaće tragediju koja će preobraziti ove muškarce i ovu porodicu do te mjere da će biti prisiljeni da preispitaju sebe i sve što su mislili da znaju.