Sergeja Jesenjina vole kao vjerovatno nijednog drugog pjesnika na svijetu. I to sve odjednom – i poeziju, i njega samog, kao čoveka. Ali ako bi da malo pažl?ivije sagledaju njegov život i rad, odmah iskrsavaju teška i nepomirl?iva pitanja. Da li je Jesenjin sovjetski, ili – antisovjetski pesnik? Hrišćanski, ili bogoborački pesnik? Pesnik za publiku sklonu kriminalu i pale devojke, ili inovator koji i danas utiče na svjetsku poeziju? Sel?ački pjesnik, ili imažinista? Koga je smatrao svojim najvećim rivalom u poeziji i zašto? Ko mu je bio istinski prijatel?? Kakav je njegov odnos prema bol?ševičkim vođama? Koliko ima djece i sa koliko žena? Najzad, koju je od svojih žena zaista voleo? Da li je pio, ili su to izmislili zavidl?ivi l?udi? A ako je pio – ko ga je navukao na piće? Zbog čega su protiv njega vođeni krivični postupci? Da li je bio huligan, kao što je pisao o sebi, ili žrtva sticaja okolnosti? Čime se bavio tokom jedne i po godine dok je živio van Sovjetske Rusije? I najzad, samoubistvo ili ubistvo? Knjiga daje odgovore ne samo na sva navedena pitanja već i na mnoga druga. Zahar Prilepin, sebi svojstvenim osvjetl?avanjem i originalnošću, detal?no govori o životu Sergeja Jesenjina, izvlačeći neočekivane zakl?učke i primoravajući nas na snažno saosjećanje.