Vidjela je njegove oči, tople i plave kao jasno ljetnje nebo, osjetila dodire za kojima je čeznula i o njima maštala svih tih praznih, teških godina. Vidjela je i sebe, onakvu kakva je nekada bila, bosonogu, u noćnoj košulji, raščupane kose i rumenih djevojačkih obraza. Mogla je da osjeti meku, vlažnu travu pod nogama. Jasno je vidjela svoju majku, i osjetila kako joj nežno ljubi čelo, njene ruke dok joj češljaju duge, zamršene uvojke i oca kako je brižno pita: „Jesi li srećna, Ema?“ Kao izuzetno talentovana učenica sa najboljim ocjenama, Emilija po preporuci profesora Kostića dolazi na Bečki univerzitet. Njen mentor je jedan od vodećih intelektualaca naučne elite s početka tridesetih godina prošlog vijeka. Franc Nojbauer u svojoj višedecenijskoj karijeri konačno sreće studenta vrijednog divljenja i odlučuje da mu Emilija postane asistent. Mlada žena koja se uspinje društvenom ljestvicom živi svoj san. Istovremeno, na imanju Ercegovih, u srcu vojvođanske ravnice, živote njenih siromašnih roditelja i grofovske porodice prepliću nepredvidljive niti sudbine. Kada nacisti preuzmu vlast u Beču, u godinama rata i nevolja, između Emilije i profesora Nojbauera razvija se čudan i jedinstven odnos dva jaka karaktera i briljantna uma: više od platonske ljubavi, a manje od tjelesne strasti.