Najaktuelniji roman velikog francuskog klasika Mure je dobro računao: sve domaćice, one malograđanke u gustim redovima, i služavke sa kapama jurnule su na jeftinu robu, na restlove i „kupone“ izložene sve do ulice. Došlo je do muvanja u rebra, grozničavog guranja oko rafova i korpi iz kojih su, kao da ih je gutala proždrljiva svetina, oticali, nestajali artikli po sniženim cijenama. Uprkos hladnom vremenu, prodavci koji su prodavali na pločniku nisu bili u stanju da udovolje svim zahtjevima. Neka trudna žena vrisnu. Dve djevojčice zamalo nisu ugušene. Oktav Mure zarađuje na ženskim željama. Njegova robna kuća u Parizu je raj za čula. Svilu, parfeme, haljine, damske rukavice, šešire, veš, pribor za šivenje, tepihe i skupoceni namještaj, drugim rečima sve što jedna žena godine 1883. može da poželi, Oktav Mure prodaje. Zahvaljujući dotad neviđenim marketinškim trikovima, agresivnim reklamama, dostavi na kućnu adresu i mogućnosti zamjene kupljene robe, Mureov uspjeh je ogroman. Ali i koban po njegove zaposlene kao i sitne trgovce iz kraja.