Panekov junak umije s užitkom i sarkazmom da kritikuje poredak savremenog svijeta, položaj nauke, mentalitet češkog naroda, ksenofobiju i rasizam. On je odavno emigrirao iz Češke i ne zna više gdje pripada. Srednja Evropa uopšte ne postoji, izjasniće se sporedna junakinja u romanu, koja nema postkomunističke traume. U vremenu globalizacije i opštih migracija, pojmovi kao što su dom, nacija i rasa, Panekovom junaku djeluju kao ostaci prošlosti koji više nemaju smisla. Uprkos tome, ili možda baš zbog toga, nedostaje mu ukorijenjenost. Intenzivno će to osjetiti došavši u indijski Bangalore, na naučnu konferenciju. Kulturni šok pojačaće usađene fobije i naglasiti predrasude koje neguju čak i najobrazovaniji ljudi. Kroz ljubavni susret sa Indijkom, uzajamne ispovijesti o životnim iskustvima boravka na Islandu, u Americi i Australiji, zaokružiće se priča, sirovim hrabalovskim stilom ispisana, o tome kako moderni nomad, otišavši daleko od svega što mu je poznato, susreće samoga sebe.