U romanu se postavljaju ključna pitanja: odnos esencije i egzistencije, umjetničkog stvaralaštva, vremena, slobodne volje i smisla života. Mučnina, roman u formi dnevnika, nagovještava istovremeno i osnovne ideje Sartrove egzistencijalističke filozofije. U njemu se postavljaju ključna pitanja: odnos esencije i egzistencije, umjetničkog stvaralaštva, vremena, slobodne volje i smisla života. Antoan Rokanten pokušava da napiše knjigu sa istorijskom tematikom, ali osjećaj mučnine i straha od egzistencije neprekidno ga proganjaju, te on postaje sve svjesniji banalnosti predmeta koji ga okružuju, sopstvenog tijela i drugih ljudi. Posmatrajući ljude oko sebe, uviđa da su svi njihovi postupci motivisani željom da prikriju ispraznost i besmisao njihovog postojanja. Jedna džez pesma inspiriše ga na razmišljanje o umjetnosti kao mogućem polju traganja za smislom vlastite egzistencije.