Alberte Selmer bježi iz svog hladnog i ograničavajućeg provincijskog života u Norveškoj da bi mogućnost sreće potražila u Parizu. Ali grad boema, u kojem se ispija apsint i vode beskrajni razgovori o kubizmu, nije ono što je zamišljala. Iako se uposlila kao saradnica nekolikih novina i časopisa, jedva da je u prilici da podmiri svoje troškove, zbog čega radi i kao model za starog slikara. Živi izolovana, u potpunom siromaštvu, tek povremeno se sastajući sa kolegama, umjetnicima iz skandinavskih zemalja. Njeno samopouzdanje je i dalje neznatno, a njeno neiskustvo čini je lakim plenom ležernih i ćudljivih muškaraca. Veze, kada se dogode, nisu ni jednostavne ni srećne. Osjećajući kako njen talenat počinje da kopni, a njena sloboda da stagnira, Alberte postaje svjesna da se njen život pretvara u borbu za preživljavanje. U drugom romanu trilogije, Kora Sandel hvata se ukoštac sa pitanjima koja će društveno aktualizovati tek feminizmi šezdesetih i sedamdesetih godina XX vijeka – u prvom redu, s pitanjem ekonomske opcrtanosti ženskog oslobođenja. Povrh svega, ona maestralno prikazuje muku i nedostatak individualnog usmjerenja mladih žena koje se bore da preuzmu kontrolu nad sopstvenim životom, ali donose životne izbore kroz proces izbjegavanja izbora, i završavaju pobijeđene životom. Čuveni serijal Kore Sandel – Alberte i Jakob (1926), Alberte i sloboda (1931) i Samo Alberte (1939) – predstavlja autobiografsku trilogiju trajne umjetničke vrijednosti, koja slavi snagu unutrašnjeg života i ljudske duše, hrabrost i zauzimanje za sebe.
