Na pogrešnoj strani rijeke je roman o nemogućem susretu i ljudskim sudbinama: u jednom trenutku su na dvjema stranama rijeke, u dvjema sukobljenim vojskama, bili mladi Ernest Hemingvej i naš pjesnik Dušan Vasiljev. Rijeka je Pijava na sjeveru Italije, vrijeme je užasnog sukoba u Prvom svetskom ratu, svijet je izobličen i razoren, ali u njemu ipak postoje dva entuzijazma. Jednom pripada pobjednički heroizam, drugi je na strani poraza – veliki životni promašaj pjesnika iz Banata koji je opjevao epohu i prerano umro. Miloš Latinović književno je progovorio o onome o čemu se u srpskoj istoriji i kulturi najviše ćuti – o sudbini srpskih ratnika koji su bili u pogrešnoj armiji i na pogrešnoj strani fronta. Ovo je roman Banata i Evrope, Srbije, pobjede i poraza, rata i poezije, mladalačkih snova i srušenih iluzija. Ovo je roman u kojem se ne govori mnogo o ljubavi, a ipak je ona kao u najboljim Hemingvejevim romanima moćna i sve vrijeme je prisutna. Ovo je roman o ljubavi i porodici, o očevima i sinovima, o strasti prema pisanju, o mladim ženama koje junacima ostaju daleke i tuđe, o pobjedi i porazu, o ljepoti i snazi književnosti i nemoći svake riječi.