U ovom radu namjeravamo da pokažemo na koji način je čulnost učestvovala u oblikovanju diskursa modernog evropskog pesništva, na primeru djela T. S. Eliota, Georga Trakla i Miloša Crnjanskog, i kako je poezija ovih pjesnika reagovala na nju, nudeći alternative tamo gdje je uviđala postojanje problematičnih struktura. Da bismo to uradili, moramo prvo da izložimo okvir unutar koga ćemo se kretati, odnosno da objasnimo na koji način razumijevamo čulnost, modernost i moderno pjesništvo, kao i njihovu međusobnu povezanost.
