Iz bilježaka sa seminara možemo vidjeti ne samo kako je Jung radio, već i kako je brzo i kvalitetno mislio, koliko je bio duhovit i lucidan, a naročito s kakvom je strašću pronicao u značenja što nam ih pružaju ne, naprosto, snovi, već čitava stvarnost nad koju se, u tom trenutku, nadnose mračni nacistički oblaci. U obilju motiva pomenućemo samo gotovo usputnu Jungovu primjedbu čije su posledice upravo kolosalne: istorija čovječanstva počinje, zapravo, sa pronalaskom pisma. Ne samo da čovek pronalazi pouzdan i trajan način za čuvanje sjećanja, već pismo uvećava mogućnosti tumačenja – sada isti tekst, isto sjećanje, tumače različite generacije u vertikali vremena – čime se usložnjava i sama stvarnost.