Čudesna priča o pripadnosti i identitetu, ljubavi i traumi, prirodi i obnavljanju Kipar 1974. Dvoje mladih sa suprotnih strana podijeljene zemlje sastaju se u taverni u gradu koji oboje nazivaju domom. Taverna je jedino mjesto gde Grk Kostas, hrišćanin, i Turkinja Defne, muslimanka, mogu krišom da se sastaju. Sa pocrnjelih greda vise vjenci bijelog luka, papričica i začinskog bilja. U njoj se nalaze najbolja hrana, muzika i vino u gradu. Ali ta taverna je još po nečemu posebna: u njoj čovjek, makar i na nakratko, može da zaboravi na spoljašnji svijet i njegove neizmjerne patnje. Usred taverne raste smokva kroz otvor na krovu. To drvo je svjedok radosnih sastanaka dvoje mladih. Tu je i kad izbije rat, i glavni grad bude spaljen i razrušen, kad se mladi rastanu, a vlasnici taverne nestanu. Decenijama kasnije u sjevernom Londonu šesnaestogodišnja Ada Kazancakis, koja nikada nije posjetila ostrvo na kom su joj roditelji rođeni, želi da pronađe svoje mjesto u svijetu i očajnički traga za odgovorima pokušavajući da razotkrije godinama skrivane tajne. Jedina veza sa zemljom njenih predaka jeste smokva koja raste u dvorištu njihove kuće.