Branimir Bato Lončar, ražalovani kapetan JNA i njegova supruga Danica žive na svjetioniku na Jadranu. Nasukani po kazni, nakon Batovog protivljenja zlostavljanju ratnih zarobljenika s Dubrovačkog ratišta u logoru Morinj, Boka Kotorska, razoreni i ličnom tragedijom Danicine neuspjele trudnoće okončane sterilitetom, obrastaju sve dublje u drače koji ih okružuju, i fizički i metaforički, dok se iznenada u njihovom dvorištu ne pojavi dvoje mladih ljudi, kampera, u potrazi za slamkom koja će spasiti njihov raspadajući brak. Pod oba Sunca minuciozno i psihološki precizno oslikava likove, njihova stanja i osjećanja, ogledana u tišini, ćutanju i neizrečenom. Ognjen Spahić ispisuje veliku temu o crnogorskoj krivici u jugoslovenskim ratovima, o promjeni političkog i društvenog sistema koji je legitimisao zločine i obračune sa onima koji su se usprotivili bezumlju. Koristeći mladi bračni par kao antipod, roman pokreće i pitanja motivacije bračnih odnosa, ostanka ili odlaska.