„Čim sam izašla iz zgrade primetila sam da mi se licem širi širok osmjeh i da me ispunjava neki herojski osjećaj. Bilo je vrlo glupo. Herojstvo je bilo nešto najgluplje što sam u tom trenutku mogla da osjetim. Nisam bila spasitelj ili iskupljivač propalih duša. Nisam bila u stanju da spasem čak ni djelić svoje duše. Dok sam o tome razmišljala, osjetila sam da mi nestaje osmjeh s lica. Ali, ipak, bila sam lekcija, nešto više od pretnje, barem mrtav ishod, strog nauk. I, činjenica da sam jedna lekcija, jedan ishod, jedan nauk, osvježila mi je mozak.“
