Ideja utemeljivanja moralnih sudova i, dakle, nekog pojma morala susreće se s metodološkom teškoćom koja je oduvijek predstavljala filozofski izazov: oni ne mogu biti utemeljeni ni kao empirijski nalaz, sa čime se htio zadovoljiti Hume, ni apriorno, iz čistog praktičnog uma, kako se nadao Kant, a pogotovo ne iz transcendentnih premisa, kao što je bio slučaj s tradicionalističkim ili predprosvjetiteljskim pojmovima morala. U Predavanjima o etici Tugendhat pristupa problematici utemeljenja morala na nekoliko razina. Najprije, on razvija svoje razumijevanje toga što znači utemeljiti neki moral - nasuprot svim pretenzijama na apsolutno utemeljenje, on tvrdi da vjerodostojno utemeljenje morala danas može biti samo dokazivanje njegove plauzibilnosti, i to u dva koraka: prvo, plauzibilnosti razloga za odluku da se uopće prihvati neki moral, te, drugo, veće plauzibilnosti nekog određenog pojma morala u odnosu na konkurentske. Dalje, na toj osnovi on argumentira određeni pojam morala, varijantu kantovskog morala pravila, nadopunjenu elementima morala vrline Adama Smitha. Naposljetku, ova knjiga s preglednom i kritički razrađenom tipologijom različitih koncepcija morala, uz opširne interpretacije Aristotela, Smitha i pogotovo Kanta, odličan je uvod u povijest etike.