Beogradski filozof Vladimir Milisavljević ne pristaje lako na kanonska tumačenja velikih filozofa, naročito na tumačenja Kanta i Hegela. Knjigom tekstova Snaga egzistencije on dovodi u pitanje neke od najčvršćih uporišta u razumjevanju Kanta i Hegela, pokazujući da su razlike među njima manje nego što nam ih kanonska tumačenja predaju, odnosno da se razlike pojavljuju na mjestima na kojima ih nismo vidjeli jer nismo navikli da ih na tim mjestima tražimo. Milisavljevića tehnika tumačenja opire se savremenim trendovima olako obećane brzine, opire se oslanjanju na nepreglednu sekundarnu literaturu i, zapravo, ne odustaje od hermeneutičke tehnike po kojoj iz teksta koji interpretira treba iščitati više nego što je u tekst želio da unese i sam autor.