Nagrada Žensko pero. Sjećanje nije zapečaćena konzerva koju po potrebi otvorimo i zateknemo uvijek isti sadržaj; ono preobražava prošlost, upisujući mu sadašnje znanje, iskustvo i osjećajnost. Zato priču o prošlom (a svaki trenutak je već prošlost; prokletstvo vremena je upravo u tome što rijetko uspijevamo da uhvatimo i proživimo trenutak, neponovljivost i punoću sadašnjosti, bez tereta prošlosti i neizvjesnosti budućnosti), dakle govor o bilo čemu, treba uzeti sasvim uslovno, kao mješavinu malo nehotičnih laži, malo stvarnog zaborava, malo dodvoravanja vlastitoj taštini, i sasvim malo iskrenosti, sve stopljeno u pitku cafe creme, u koju umjesto šećera sipamo gomilu spletki.