Drame Dragoslava Mihailovića nastale su kao svojevrstan produžetak njegovih proznih djela i zamisli, počev od komada Kad su cvetale tikve 1969. po istoimenom romanu (predstava je bila devet godina zabranjena kao „informbirovski politički pamflet“), do drama Uvođenje u posao 1981, Protuve piju čaj 1993. i Skupljač 2011. Neke njegove književne adaptacije za pozorište imale su veći društveni uticaj nego sama književna djela na osnovu kojih su nastale. Drama Kad su cvetale tikve doživjela je veliki broj pozorišnih, filmskih i TV adaptacija pošto je zabrana ukinuta, upravo „zahvaljujući višeznačnosti Mihailovićevog oporo realističkog, gotovo brutalističkog komada, činjenici da on sadrži zrele političke, socijalne, melodramske, kao i poetske nivoe značenja, donoseći mnoštvo i danas aktuelnih, savremenih i univerzalnih tema“ (Ana Tasić). „Dragoslav Mihailović u svom književnom opusu ima i četiri drame, koje su čvrsto međusobno povezane specifičnom dramskom poetikom, čiji je izvor čehovljevska dramaturgija. Ono apriori dramsko u djelo je ugrađeno kroz idejni plan drame i potvrđuje se u unutrašnjem svijetu njenih protagonista.“ – Livija D. Ekmečić