Sve od tog tamnog Lučindana 1851, pa evo kroz 175 godina, Njegoševa trostruka sudbina – vladara, vladike i pesnika – provlači se kao tragična nit. Nezavršena. Nestvarna. Stalno upitna. Svojeručno je nacrtao i sagradio 1845. godine crkvicu na vrhu Lovćena, svom mudrom stricu Petru Prvom Petroviću, kojeg je tri godine posle upokojenja proglasio za sveca. Ostavio je amanet plemenicima da ga u toj crkvici, dugoj 12 lakata, ukopaju. Prokleo ih je ako to ne učine.
