Ovo je prvi roman koji je Dostojevski napisao nakon devetogodišnjeg izgnanstva i predstavlja vrhunac piščeve analize ljudske psihe i unutrašnjih konflikata. Roman govori o čovjekovom nesporazumu sa svijetom u kome se našao. Junak ovog romana je svjestan da je svojim umnim sposobnostima daleko iznad svojih neprijatelja. Međutim, njegovo beskrajno samoljublje ga nagriza, dok njegova mržnja i prezir uništavaju sve čega se dotakne. On ne uspijeva da cijeni i čuva ni ono najvrjednije što ima. Liza, koja mu je podarila svoje tijelo, dušu i nedužno srce biva najveća žrtva njegove ogorčenosti i mržnje. On na njoj liječi svoje frustracije i povrijeđeni ego, kao da želi da njoj naplati za sva svoja poniženja. Ovim romanom, Dostojevski je htio da provjeri da li čovjek može makar pred samim sobom da bude iskren, a da ne ustukne pred istinom o onome što zapravo jeste.