Humor. Ironija. Sjeta. Kvazijezik. Ovo su četiri glavne odrednice knjige-prvenca filmskog reditelja Zorana Solomuna. Naslov knjige odnosi se na vrijeme od nekoliko decenija socijalističke Jugoslavije, vrijeme djetinjstva generacija rođenih sredinom pedesetih godina proteklog vijeka. Jasne su autorove namjere da nam svoje djetinjstvo, iz vizure dječaka, predoči na vrlo realističan način, pokatkad surov – najjačim oruđem na raspolaganju jednom piscu: jezikom. A taj jezik čitaoca konstantno dovodi u stanje „aha efekta“, bilo da pomoću njega prepoznaje lično ili prepričano iskustvo, bilo da ga svojom nepravilnošću (samo) zabavlja ili ga pak odvodi u književne i filmske asocijacije već znanih djela, recimo, Bore Ćosića ili Gorana Markovića.