Za djecu skupljeno blago - odlomci o odrastanju iz biografija Milankovića, Tesle i Pupina koje je priređivač Aleksandra Ninković-Tašić začinila njihovim citatima, a slikar Milan Tucović slikama i crtežima. Zvezdobroj je stara srpska reč koja se mogla čuti u Vranju i njegovoj okolini. Znači nadareno dijete – ono koje gleda u zvijezde. Mjesto s pogledom ka zvijezdama je ono mjesto sa kog su svi briljantni umovi srpske nauke krenuli da se penju ljestvicama znanja. Posmatrajući tokom vedrih noći zvezdani svod, nisu razvijali samo svoj um, već i ličnost. Postajali su dobri ljudi. U njoj žive priče o tri dječaka: Mihajlu Pupinu, Nikoli Tesli i Milutinu Milankoviću. Ovo su komadići priča koje su sami zapisali kada su postali veliki. Kada su učinili ovaj svet boljim mjestom, ostavljajući zapis o svojim superherojima i o svom djetinjstvu, kao o najvećoj snazi koja ih je vodila kroz život. Predlažem da upašete omiljenu misao Mihajla Pupina: Gde je volja, tu je i umijeće, da zagrizete jednu od dvije namirnice koje je Nikola Tesla svaki dan jeo, ili jabuku ili celer, i da pronađete pjesmu koju je Milutin Milanković najviše volio: "Marko Kraljević i Musa Kesedžija", i da vam budu blizu. Tako naoružani možete krenuti u otkrivanje i saznanje. Na uzbudljiv put koji su nam zvijezdama osvetlili Mihajlo, Nikola i Milutin. Aleksandra Ninković-Tašić Mihajlo Pupin kaže da ni Nikola Tesla ni on ne bi postigli ništa u životu da kao dječaci nisu bili zagledani u vječno, zvjezdano nebo nad sobom. Ali, dodaje: „U gradovima su zvezde male i daleko su, ne mogu se dohvatiti.“ I zato ističe da moramo zamoliti prirodu za pomoć. Ovo je čarobna knjiga, od koje se postaje bolji i veći. Svaka reč u njoj je istinita i svaka je napisana da pomogne mladom čovjeku da pronađe pravi put. Zbog toga ću vam reći da je ona zlatni putokaz. Važi za svako doba, mami osmijeh i radost svakog srca, ali postaje čarobna samo u rukama djeteta.