Kada su ga 15. maja 1944. njemačke okupacijske snage u Opatiji zajedno s majkom i bakom zatočile jer su bili najbliža rodbina dr. Ante Mandića, jednog od najvažnijih sudionika NOB-a, tada jedanaestogodišnji Oleg Mandić nije ni slutio da će završiti u Aušvic, logoru za istrebljenje, a još manje da će biti jedan od onih koji će, zajedno s obitelji, dočekati oslobođenje logora te da će upravo on biti posljednji čovjek koji je napustio Aušvic.
