Između dva svjetska rata, 1932. godine, Vajolet Spidvel je na pragu četrdesetih i pripada neudatim djevojkama koje nazivaju žene viška, nakon što je u Prvom svjetskom ratu izgubila brata i vjerenika. Bio je to jedinstveni naraštaj žena koje su istovremeno žalili i smatrali prijetnjom, ali njihove poteškoće imaju mnogo sličnosti s mukama savremenih neudatih žena, gotovo čitav vijek kasnije: neprekidna borba da plate kiriju, istrpe sumnjičavost udatih vršnjakinja i žudnja za nezavisnošću, uprkos strahu od osuđivanja i muškaraca. Vajoletin život u novom gradu skupo ju je koštao, pošto je zapovjednički nastrojenu majku ostavila bratovljevoj porodici na čuvanje i preselila se iz obalskog gradića Sauthemptona u nekadašnju prijestonicu Engleske, Vinčester. U borbi za nezavisnost, sprijateljila se sa crkvenim veziljama među kojima stiče dvije neobične prijateljice, ali upoznaje i zvonara Artura, čija se supruga nikad nije oporavila nakon što je izgubila sina u rovovima. Za sve to vrijeme, nacistička partija u Evropi jača, sluteći novi sukob.