Roman Oblomov je socijalno-psihološki roman u 4 dijela koji kroz sudbinu glavnog junaka Ilje Iljiča tretira fenomen „suvišnog čovjeka“, ali i daje oštru kritiku ruskog društva prve polovine XIX vijeka. Oblomov je talentovan, mlad čovjek, pun neiskorišćenih potencijala, koji zbog slabe volje, zastarjelog vaspitanja i nerealnih strahova od života ne uspijeva da se ostvari ni na poslovnom, ni na društvenom, ni na ličnom planu. Lik Oblomova postao je veoma brzo tipski lik svjetske književnosti, sinonim za bezvoljnost i pasivnost društveno nekorisnog pojedinca, dok je pojam „oblomovština“ postao simbol inertnosti i apatije onog dijela ruskog plemstva koje i pored sveg obrazovanja i plemenitosti nema u svojim redovima aktivne i za život sposobne ljude koji bi Rusiju mogli povesti putem napretka.