Jalom je priznao da je ovo knjiga koju je oduvijek želio da napiše. Pisao je je teško i dugo, odgađajući trenutak završetka, ali ju je završio sa ponosom i tugom. – „Bilo mi je teško da završim ovu knjigu. Mrzio sam što sam morao da je pustim od sebe, jer sam znao da će to biti moja posljednja knjiga.“ Ovo nije samo obična ljudska priča o jednom životu, nego i poziv da ponekad i sami, iskreno i duboko pogledamo u vlastitit život. Kakav je čovjek Irvin Jalom kada nije u ulozi psihoterapeuta? Kako i gdje je Jalom pisao svoje najveće čitalačke hitove? Kako je, pišući svoja sjećanja, ponovo upoznao sebe iz mladosti? Koji je Jalomov najveći strah? Kako se čovek mijenja dok hoda stazom života susrećući tuđe sudbine?