I, kako to već biva u razdobl?ima propadanja, umjesto napora presabiranja zavladala je lakomislenost pod geslom udri brigu na vesel?e. Prestonica nam se diči bogatom „turističkom ponudom“, noćnim provodima, splavovima i uslužnim devojkama-pratil?ama bogatih poslovnih gostiju. Iz raznih krajeva propale države mladež hrli u Beograd na zabavu. Tamo, gdje žive, vladaju stroža pravila, tamo se vodi borba za opstanak, nema šale, nema roštil?ijada i kupusijada, ni trubačkih orkestara koji predvode povorke veselih ožalošćenika. Naša jedina nada, jedina uteha, zove se „Evropa“ o čijoj zelenoj travi sanjare iznemogli magarci. Pritešnjeni na tvrdom tlu stvarnosti, tješimo se iluzijama. Kako bi bilo lijepo, i dobro, da negdje u svijetu imamo iskrenog prijatel?a i moćnog pokrovitel?a! Ulogu branilaca slovenskih pravoslavaca je, od Sanstefanskog ugovora vodila, sa nejednakom srećom, Rusija; podršku, koju nam je dao Nikolaj II, zaštitnica je preskupo platila. Sa Francuskom je išlo i ovako i onako. Sve do devedesetih godina prošlog veka polagali smo djetinjastu nadu u Ameriku. Smjenjivale su se samoobmane, a istina je stajala po strani, čekajući priliku da kaže ono malo što ima.