"Pišcevi zapisi" nisu istorija, nisu ni memoari u klasicnom smislu; oni su doživljajni fragmenti jednog i drugog! Kompozicija knjige je problemsko jedinjenje oko kljucnih dogadaja i licnosti, sa asocijacijama koje pružaju kontekst pretpostavki i posledica. Jezik je i književno-literarni i filozofsko-istorijski, sa analizama kolektivno-psihološkim. Profili ličnosti: Tita, Kardelja, Krleže, Rankovića, Ive Andrića ogledaju se u stvarnosti ili u porukama njihovih djela i njihovih datih akcija. Knjiga je prikaz ideološkog "međuvremena", diskontinuiteta u odnosu na prirodno-istorijski tok. Ukupnost djela tvori društvenu atmosferu vremena, sa dokumentarnim okosnicama. "Pišcevi zapisi" Dobrice Ćosića su nova istorijska lektira za sve, za srednjoškolce i studente u prvom redu. Ona je i "udar" za one koji su posleratno vrijeme sagledavali preko ideologizatorsko-istorijskih prikaza ili preko partijsko-politickih pregleda, u kojima su političke ličnosti sakrivene iza zvučnih zvanja i titula, iza foruma i simbola.