„Stabla su arlekini, riječi su arlekini, kao i situacije i zbirovi. Sastaviš dvije stvari – šale, slike i dobiješ trostrukog arlekina. Hajde! Igraj se! Izmišljaj svijet! Izmišljaj stvarnost!” I jesam. Bogami, jesam. Svoj posljednji završeni roman, Pogledaj arlekine!, koji je osmislio kao pseudoautobiografiju, Nabokov piše u namjeri da se obračuna s kritičarima koji su u njegovim djelima maliciozno tražili elemente iz privatnog života samog autora, zbog čega je često morao da dokazuje kako nije pedofil, špijun ili homoseksualac. Brojne paralele između Vladimira Vladimiroviča Nabokova i njegovog junaka Vadima Vadimoviča N. (takođe pisca koji stvara na ruskom i engleskom jeziku), kao i sličnosti književnih djela dvojice autora – treba shvatiti kao svojevrsnu parodiju kojom se Nabokov podsmijeva upravo tim brižljivim nadribiografima. Iako narator Vadim mnogo toga „pozajmljuje” iz Nabokovljevih knjiga, u ovom romanu će uživati ne samo vrsni poznavaoci autorovog života i opusa već i svi poklonici majstorske veštine književnog pripovijedanja, besprekornog stila i ingeniozne duhovitosti. Prevod sa engleskog, komentari i pogovor: Zoran Paunović