Ono što u posljednje vrijeme ipak najviše okupira starčeve misli, poljuljane do izvjesne krajnjosti, jeste sumnja da je najvjerovatnije počinio najkrupniju grešku u svojem životu kad je “novome” i preporođenom Kosti darivao porodični plac na Crkvenoj prodoli za izgradnju Pastir-načelnika Hrista. Jer, nalik onom nezgrapnom osjećaju poraza, kad se makar radilo o njegovim infantilnim bratstvenicima, po ovom pitanju goni ga predosjećaj razmetljivog nemira da će, po svoj prilici, Crkvena prodo, ma koliko nepristupačna i nesuvisla, najednom postati cirkuska tačka, slično Međugorju, ili Lurdu.
