Jedna stvar je ipak zapanjujuća svakome ko proučava ličnosti vodećih inkvizitora između 1478. i devetnaestog vijeka, a to je da su se velike figure inkvizicije pojavljivale samo u ranijim vremenima. Kasniji inkvizitori bili su prije pravnici nego teolozi, prije birokrate nego ideolozi, iako ovo nije zaustavilo uspostavljanje inkvizicije za umjetnost i književnost. Ostaje da se kaže samo još jedna stvar. Kao što inkvizitori u većini slučajeva nisu uspijevali da prodru u um svojih zatočenika, tako ni naučnik ne može da prodre u njihov um. Očigledno je da su izvjesni vrlo sposobni Španci, dok su se sa različitim žarom služili božanskim prerogativima života i smrti, vjerovali da služe i Bogu i kruni. Razlog zašto je svaki od njih činio ono što je činio, ostaje zaključano u srcima El Senor Inquisidor.