„Niklo iz jedne rane pripovjetke, Treće proljeće se razgranalo u klasičan roman, čistih linija radnje, ubedljivih (i ponekad prepoznatljivih) likova i snažne etičke poente. U Mihailovićevom opusu, Treće proljeće je donekle izuzetak po urbanom ambijentu i dramatičnom ljubavnom zapletu. Ovo djelo dokazanog majstora srpske proze dočarava vrijeme političkih pritisaka u kulturi i pravosuđu, verbalnog delikta, disidenata i sveprisutne Udbe, prividnog izobilja i moralne oskudice u decenijama pred raspad Jugoslavije. Sudbina junaka Trećeg proljeća pokazuje kako ima sličnosti između načina na koji tuberkuloza razara čovjekov organizam i načina na koji ambicije bez pokrića i konformizam razgrađuju njegovo unutrašnje biće.“